danas je 19.4.2024

Input:

Naknadno mjerenje dugotrajne materijalne imovine Online razgovor

24.3.2016, , Izvor: Verlag Dashöfer

Pitanje 1: Tijekom stečajnog postupka našeg dužnika došli smo u posjed nekretnine u Zagrebu.
Nekretnina je 2012. g. unešena u poslovnu evidenciju kao Dugotrajna imovina namijenjena prodaji po vrijednosti iz stečajnog postupka. Društvo aktivno radi na prodaji imovine po knjigovodstvenoj vrijednosti ali bez uspjeha.

Koje su porezne i računovodstvene implikacije ukoliko se odlučimo za jednu od sljedećih opcija:
1. Revalorizacija tj. smanjenje vrijednosti Dugotrajne imovine namijenjene prodaji
2. Reklasifikacija imovine sa Dugotrajne imovine namijenjene prodaji na Dugotrajnu materijalnu imovinu (koju bismo stavili u upotrebu tako što bismo je iznajmljivali) a koja bi se amortizirala.

Odgovor predavača:

S obzirom da nekretninu klasificirate kao imovinu namijenjenu prodaji, tj. zalihe od trenutka klasifikacije prestaje obračun amortizacije. Na datum bilance potrebno je provjeriti da li je došlo do smanjenje fer vrijednosti imovine te ukoliko postoje indikatori smanjenja potrebno je priznati gubitak od umanjenja imovine kao rashod. Prema mome mišljenju, s obzirom da se radi o vrijednosnom usklađenju zaliha, radi se o porezno nepriznatom rashodu s obzirom da će rashod od smanjenja vrijednosti zaliha  biti priznat u onom razdoblju u kojemu je imovina prodana ili na drugi način uporabljena. Na iznos porezno nepriznatog rashoda potrebno je obračunati odgođenu poreznu imovinu.

Reklasifikacija na dugotrajnu materijalnu imovinu

S obzirom da se radi o o prijenosu na imovinu koja bi se iznajmljivala, zgradu je potrebno priznati kao stavku ulaganja u nekretnine te ju u Vašem slučaju mjeriti po trošku, tj. amortizirati. Prilikom prijenosa sa zaliha na stavku ulaganja u nekretnine, s obzirom na odobrani model mjerenja po trošku, ne dolazi do promjene vrijednosti zgrade jer se zgrada prenosi po knjigovodstvenoj vrijednosti. Kako imate namjeru zgradu nakon prijenosa amortizirati, trošak amortizacije utvrđuje se u skladu sa čl. 12. Zakona o porezu na dobit, odnosno u skladu sa čl. 22. Pravilnika o porezu na dobit. Dakle, trošak amortizacije porezno je priznati rashod u svoti obračunanoj na trošak nabave po linearnoj metodi primjenom godišnjih amortizacijskih stopa propisanih u čl. 12. st. 5. Zakona o porezu na dobit. Međutim, sukladno čl. 22. st.1. Pravilnika o porezu na dobit porezna osnovica povećava se za iznos amortizacije iznad najviše porezno dopustivog iznosa propisanog  u čl. 12. Zakona. Prema čl. 12. st. 6. Zakona dopuštena je primjena podvostručenih stopa amortizacije iz čl. 12. st. 5. Zakona. Iz navedenoga